Tijela
Mjerenje dužine
Dužina je osnovna fizička veličina kojom se opisuje prostorna udaljenost između dviju tačaka, pomak i prijeđeni put.
Fizičke veličine su svojstva tvari ili pojava koje možemo izmjeriti i rezultat izraziti u obliku broja.
Svaka fizička veličina ima svoju oznaku. Dužinu najčešće označavamo malim slovom l od engleske riječi 'length'. Koriste se i neka druga slova poput d, a u matematici često susrećemo slova a, b, c kao dužine stranica geometrijskih likova i tijela.
Mjerenje dužine je određivanje koliko je puta nepoznata dužina veća ili manja od poznate standardne dužine koju nazivamo jedinica.
Metar je osnovna mjerna jedinica za dužinu (oznaka m).
Postoje manje i veće mjerne jedinice od metra. Njih dobivamo dodavanjem prefiksa koji označavaju koliko su puta manji ili veći od metra, npr. km - kilometar, dm - decimetar, cm - centimetar itd. Osnovna je anglosaksonska mjerna jedinica za dužinu jard (yard; yd). Ostale su jedinice tog sistema inč (inch; in), stopa (foot, feet; ft), hvat (fathom; ftm) i milja (mile; M). Mjerne jedinice kojima se koristimo u svakodnevnom životu izuzetno su male u odnosu prema astronomskim udaljenostima. Kada želimo iskazati udaljenosti u svemiru, npr. udaljenosti između Sunca i planeta u Sunčevom sistemu, koristimo se mjernim jedinicama kojima je lakše izraziti velike udaljenosti u svemiru. To su astronomska jedinica, svjetlosna godina i parsek. Svjetlosna godina je npr. udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj godini brzinom svjetlosti koja iznosi približno 300 000 km/s.
Direktno ili neposredno mjerenje je mjerenje u kojem neku fizičku veličinu mjerimo mjernim instrumentom. Dužinu npr. možemo direktno izmjeriti linijarom, metalnim metrom ili krojačkim metrom. Kada mjerimo dužinu nekog tijela, moramo obratiti pažnju na pravilan položaj oka i ugao pod kojim gledamo. Ispravan položaj oka okomit je na tijelo koje mjerimo.
Napomena:
Kako bi mjerenje dalo što tačnije rezultate i kako bi greška koja se javlja pri mjerenju bila što manja, mjerenje moramo obaviti više puta te izračunati srednju vrijednost veličine koju smo mjerili.
Određivanje zapremine
Zapremina je fizička veličina koja opisuje koliki je dio prostora zauzela neka tvar, tijelo ili ga sadržava neka posuda. Zapremina se još naziv i volumen. Oznaka za volumen je veliko slovo V (od engleskog 'volume'). Osnovna mjerna jedinica za volumen je kubni metar, m3. Jedan kubni metar jednak je volumenu kocke dužine stranice 1 m. U svijetu se koriste i druge mjerne jedinice, kao npr. galon, bushel, barel...
Volumen tijela pravilnog oblika možemo određivati direktno ili računski.
Na primjer, ako imamo određenu kutiju ispunjenu manjim kutijicama čiji je volumen 1cm3; tada bismo volumen velike kutije direktno mogli odrediti ako bismo prebrojavali koliko ovih manjih kutija može stati u veliku kutiju. 
Menzura je mjerna posuda kojom mjerimo volumen tekućina. Na njoj se nalazi mjerna ljestvica. Kada očitavamo volumen tekućine menzurom, moramo paziti na ispravno mjerenje; položaj oka mora biti u ravnini s nižom razinom vode.
Takođe, promjenom oblika tijela ne mijenja se njegov volumen.
Mjerenje površine
Površina je fizička veličina koja opisuje veličinu plohe nekog tijela ili lika. Označavamo je slovom A (od engleskog 'area'). Osnovna mjerna jedinica za površinu je kvadratni metar. U upotrebi su i druge mjerne jedinice, ar koji je jednak površini kvadrata čije su stranice dugačke 10 metara, ili hektar koji je jednak površini kvadrata čije su stranice dugačke 100 m.
Površinu možemo mjeriti direktno i indirektno. Za direktno mjerenje površine koristimo se modelom mreže tako da prebrojavamo manje kvadrate poznatih površina. Kod indirektnog mjerenja iz izmjerenih vrijednosti fizičkih veličina računamo novu fizičku veličinu.
Da bismo odredili kolika je površina nepravilnog lika, najprije ga treba ocrtati na modelu mreže te sabrati sve kvadrate izabrane kvadratne jedinice mjere (1 cm2, 1 mm2 i sl.). Tom zbiru trebamo dodati nepotpune kvadrate s površinom jednakom ili većom od polovine površine izabrane jedinice mjere. Manju površinu kvadrata treba odbaciti i na taj način dobiti približnu površinu lika nepravilnog oblika.
Dakle, možemo računati površine pravilnih likova (kvadrat, pravougao ili trougao) koristeći se poznatim matematičkim izrazima. Površine likova nepravilnih oblika procjenjujemo pomoću metode mreže.
Masa tijela
Tromost ili inercija je osobina tijela da kad miruju nastoje ostati u stanju mirovanja, a kada se kreću nastoje se nastaviti kretati. Tijela veće mase teže je pokrenuti, zaustaviti ili im promijeniti smjer kretanja pa kažemo da imaju veću tromost ili inerciju nego tijela manje mase. U svakodnevnom životu ćemo reći da je tijelo s većom masom teže od onog koje ima manju masu, ali pritom moramo biti oprezni jer u fizici težina nije isto što i masa.
Masa je mjera tromosti tijela i spada u jednu od osnovnih fizičkih veličina. Tijela manje mase imaju manju tromost, a tijela veće mase imaju veću tromost. Oznaka za masu je m, a osnovna mjerna jedinica kilogram (kg). Uređaj za mjerenje mase je vaga. 
Masa je stalno svojstvo tijela i ne mijenja se ovisno o položaju i mjestu.
Gustoća tijela
Tijelo je skup čestica materije koje su povezane tako da se zajedno mogu kretati. Tijela mogu biti pravilnog i nepravilnog oblika. Tijela su svuda oko nas. Pravilan geometrijski oblik imaju npr. zgrade ili saobraćajni znakovi, dok su tijela koja imaju nepravilan oblik poput klupa, stabala ili ljudi. Sva su tijela građena od tvari, mogu biti građena od jedne ili od više tvari. Tijela građena od jedne tvari nazivaju se homogena tijela. Tijela građena od više tvari nazivaju se heterogena tijela.
Gustoća je fizička veličina karakteristična za svaku tvar i jednaka je količniku mase i volumena te tvari, oznaka je ρ, ρ = m/V.
Osnovna mjerna jedinica gustoće je kilogram po kubnom metru (kg/m3).
Ako je tijelo homogeno, odnosno građeno od samo jedne tvari, tada je njegova gustoća jednaka gustoći tvari od koje je građeno. Tako će npr. gustoća aluminijske šipke biti jednaka gustoći aluminija.
Tijela mogu imati jednak volumen, ali ako su građena od različitih materijala, imaju i različite mase.
Tijelo pliva ili pluta na tekućini ako je njegova gustoća manja od gustoće tekućine u kojoj se nalazi. Tijelo lebdi ako su gustoće tijela i tekućine u kojoj se nalazi jednake. Tijelo će potonuti ako mu je gustoća veća od gustoće tekućine u kojoj se nalazi.
Međudjelovanje tijela
Sile i međudjelovanja
Međudjelovanjem tijelo možemo pokrenuti, zaustaviti ga, promijeniti mu oblik, smjer ili brzinu. Međudjelovanje tijela i čestica opisujemo silom. Dakle, sila je fizička veličina kojom opisujemo međudjelovanje tijela. Označavamo je velikim slovom F. Mjerna jedinica za silu je njutn (N). Silu ne možemo vidjeti, ali vidimo njezine efekte. 
Međudjelovanje između Zemlje i tijela nazivamo silom teže.