ŽEPČE

Žepče je stari srednjovjekovni bosanski grad, na centralnom riječnom toku rijeke Bosne, te na glavnoj cestovnoj komunikaciji u Bosni i Hercegovini, kao i na trasi dvosmjernog željezničkog kolosjeka između Zenice i Doboja željezničke pruge Ploče-Sarajevo-Šamac. Utvrđeno je da je uži prostor današnje žepačke općine bio graničnim za stara ilirska plemena Desidijate i Mezeje tokom posljednjeg milenija stare ere, krajem kojeg perioda Rimljani konačno zauzimaju prostor današnjeg zapadnog Balkana. Žepče se u srednjem vijeku spominje u Povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443.-1461.) s obzirom na značaj Žepča i njegov položaj u srednjovjekovnoj Bosni. Nakon što su 1463. godine osvojili Sarajevo, Visoko, Travnik, Ključ, Jajce, Osmanlije nisu zaposjeli cijeli prostor Bosanske kraljevine... Padom Bosanskog kraljevstva pod osmansku upravu, Žepče je u sastavu Bosanskog sandžaka, potom "Vilajeta Kraljeva zemlja" u okviru Brodskog kadiluka... Austrougarskom okupacijom, u skladu sa aktima Berlinskog kongresa 1878. godine, dolazi do značajnih reformskih procesa u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako i u Žepču. Izgradnja željezničke pruge Doboj-Žepče završena je 22. aprila 1879. godine; grad Žepče je doživio svoj preporod i brži razvoj. U socijalističkoj Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata, Žepče doživljava ubrzan razvoj zahvaljujući postratnoj obnovi. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. Žepče je doživjelo pogrom i razaranja kakva su mu se desila 1697. godine kada ga je sa austrijskom vojnom opustošio princ Eugen Savojski. Žepče je bogato kulturno-historijskim spomenicima koji datiraju još iz 16. stoljeća, a između njih najzanimljivije su vjerske bogomolje sve tri konfesije...