TRAVNIK

Travnik je smješten u središnjem prostoru Bosne i Hercegovine, na rijeci Lašvi, u Lašvanskoj dolini što se uz rijeku proteže dužinom od oko 30 kilometara; grad okružen planinama: Vilenica, Bukovica, Vlašić i Komar planina, te je jako bogat vodnim resursima, florom i faunom. Zbog svog osebujnog planinskog okruženja urbani prostor grada je na nadmorskoj visini od 514 metara. Travnik je, koliko historijski toliko i geografski Bosna i Hercegovina u malom. Utvrđeno je da su ljudske zajednice na ovom prostoru živjele od vremena neolita pa nadalje; stara ilirska plemena su živjela na gradinama izgrađenim uz rijeke i na zaravnima iznad rijeka - u dolini Lašve do sada je pronađeno 38 ostataka takvih ilirsko-keltskih gradina, a u njihovim iskopinama i razni predmeti. U gornjoj dolini rijeke Lašve, na prostoru današnjeg Turbeta pronađeni su ostaci brojnih rimskih grobnica, temelja castruma, temelja ljudskih nastambi, keramičkih predmeta, novca, nakita i ostaci temelja ranokršćanskih bazilika. Župa Lašva prvi put se spominje 1244. godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV, a grad Travnik u pisanim dokumentima 1463. godine kako u ugarskim i latinskim historiografskim izvorima, tako i onim koji su osmanske provenijencije. Nakon rušilačkog pohoda austrijskog princa Eugena Savojskog na Bosnu 1697. godine kada je spalio Sarajevo, vezir bosanski Halil-paša Ćoso vezirsku stolicu iz Sarajeva prenosi u Travnik, čime grad Travnik postaje rezidencijalnim mjestom bosanskih vezira, namjesnika. Veziri su u Travniku stolovali od 1699. do 1851., njih ukupno 77, čime Travnik postaje značajni upravni, politički i ekonomski centar u Bosni, da bi 1851. godine, po nalogu Porte u Stambolu, Omer-paša Latas travničku vezirsku stolicu premjestio u Sarajevo. Travnik se iz podgrađa tvrđave, tokom osmanske uprave, veoma brzo razvio u kasabu, potom u razvijeno gradsko središte i dugo vremena, više od 150 godina je bio glavnim gradom, upravnim i vojnim centrom Bosanskog pašaluka. Drugi dio od oko 150 godina, tokom 300 godina trajanja Bosanskog pašaluka (1580.-1878.) ravnopravno dijele Banja Luka i Sarajevo. Austrougari su i u Travniku, kao i u ostalim dijelovima BiH, sproveli bitne proevropske reforme, prišli izgradnji i industrijalizaciji Bosne i Hercegovine... Travnik se danas obnavlja i stremi ka dostizanju stepena razvijenosti koji je imao krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Svojim geografskim položajem i vanrednim prirodnim resursima, svojom historijskom i kulturnom tradicijom, Travnik je ekonomski i privredno veoma zanimljiv prostor, te se veliki značaj pridaje školstvu, obrazovanju, kulturi i sportu. Veliki je broj kulturno-historijskih spomenika u Travniku, koji je slika historije i njene kulture, među kojima su posebno: Stari grad - tvrđava Travnik, vezirska turbeta, brojne džamije, sahat-kule travničke, "Plava voda", Lutvina kahva na Šumeću, kamene česme, Zavičajni muzej grada Travnika, Memorijalni muzej - rodna kuća Ive Andrića, planina Vlašić i dr.