TEŠANJ

Tešanj je smješten u brežuljkastom kraju iznad rijeke Usore, u priposavskoj Bosni, sa prosječnom nadmorskom visinom u donjoj čaršiji od 230 metara, u gornjoj 255, a na prostoru uz rijeku Usoru 180 metara. Arheološka nalazišta u ovom kraju vežu se za doba neolita i butmirsku kulturu, gdje su pronađeni ostaci stare neolitske keramike - keramičkog posuđa, strugalica, pila, svrdla, sjekira i dlijeta. Smatra se da je utvrda Desnik današnja tešanjska gradina, tvrđava koja se uz utvrdu Kotarac, preteču Kotor Varoši, spominje u djelu De administrando Imperio ("O upravljanju carstvom") bizantskog cara, pjesnika i historičara Konstantina VII Porfirogeneta. Zabilježeno je da je mnogo ugarskih zarobljenika nakon njihovog poraza pod Dobojem, na pravoslavni Vidovdan 28. juna 1415., kada je veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić uz svekoliku pomoć osmanske vojske veličanstvenom pobjedom porazio Ugare, dovedeno u Tešanj. Padom Tešnja pod osmansku vlast, Tešanj postaje sjedištem nahije, potom i kadiluka koji obuhvata veliki prostor u okviru kojeg su bile i tadašnja dobojska, te maglajska nahija. Pozitivne proevropske reforme i promjene desile su se i u Tešnju za vrijeme austrougarske uprave, koje su uticale na njegov razvoj u mnogim segmentima. Tešanj i njegovi Tešnjaci su primili i zbrinuli veliki broj izbjeglica iz okolnih mjesta, posebno iz Doboja, organizirali odbranu i tako dali veliki doprinos u odbrani države Bosne i Hercegovine od agresije 1992.-1995. Brojni su kulturno-historijski spomenici u Tešnju, posebno oni iz osmanskog perioda, među kojima dominantno mjesto zauzima džamija Ferhadija. Nadgrobni epitaf na nišanu mezara Ferhat-begovog među najstarijim je islamskim epitafima u Bosni i Hercegovini. Stari grad - gradina sa dobro sačuvanim bedemima i kulom u jezgru je starog Tešnja i njegova je atraktivna osobenost.