Bosna i Hercegovina
SANSKI MOST
Sanski Most je grad na rijeci Sani i njenih osam pritoka, u općinskom području veoma bogatom florom i faunom, te izvanrednim hidro i šumskim potencijalom. Grad je i klimatski i prometno smješten na veoma povoljnom položaju. Ovo područje se takođe odlikuje i zanimljivim, prostranim i još nedovoljno istraženim pećinama, između kojih su naročito Hrustovača i Dabarska pećina. U podnožju planine Mulež je i izvor radioaktivne sumporne vode koja ima ljekovita svojstva. Istraživanja širom općinskog područja, a posebno u pomenutim pećinama pokazuju da je ovaj prostor kontinuirano naseljen gotovo 4.000 godina; pronađeni su i ostaci brojnih naselja gradinskog tipa kakve su gradili stari Iliri. Takođe, Iliri Mezeji su bili formirali rudarski centar na prostoru današnjeg Starog Majdana, koji su potom preuzeli Rimljani. Najstariji pisani dokument u kojem se tokom srednjeg vijeka spominje područje Sanskog Mosta je Povelja ugarskog kralja Bele IV (20. jula 1244.), za vrijeme vladavine bana bosanskog Matije Ninoslava (1232.-1250.), u kojoj se spominju "Donji kraji" u sastavu kojih je bilo područje današnjeg Sanskog Mosta, podijeljeno na dvije župe: Sanu i Mren. Tokom osmanskog perioda na prostoru Sane bilo je podignuto mnogo kamenom utvrđenih gradova i kula; sam grad Sanski Most je nazivan Vakuf ili Kulen Vakuf, koji se od 1886., u vrijeme austrougarske okupacije, zvanično zove Sanski Most. U austrougarskom vremenu, Sanski Most je doživio proevropske reforme u svim segmentima života, privredno-ekonomskom, kulturnom, obrazovnom, socijalnom, te se desilo i značajno populaciono povećanje u gradu. Nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, u vrijeme socijalističke Jugoslavije, Sanski Most je izrastao u srednje razvijenu općinu u Bosni i Hercegovini, sve do agresije koja je ostavila pogubne i razarajuće posljedice u gradu i njegovoj okolini. Sanski Most je oslobođen 10. oktobra 1995. godine, uspješno se obnavlja i opet postaje onakav kakav je bio, među najljepšim gradovima Bosne i Hercegovine. Od kulturno-historijskih spomenika, najzanimljiviji i najvrjedniji su: Musalla sultana Mehmeda II Fatiha Osvajača, Hamzi-begova džamija, Džamija Sulejmanija u Kamengradu, Hamam uz samu obalu rijeke Sane.