ŠAMAC

Bosanski Šamac/Šamac je grad smješten na dvije velike rijeke, na ušću rijeke Bosne u Savu, na raskrsnici cestovnih saobraćajnica. Grad ima veoma povoljne komunikacijske veze sa svojim bližim i širim okruženjem i na željezničkoj je pruzi Ploče-Mostar-Sarajevo-Doboj-Šamac preko kojeg je BiH željeznicom povezana sa Hrvatskom i Srbijom. Još u osmansko, a posebno austrougarsko vrijeme, bio je značajno i lučko mjesto, preko kojeg se rijekom Savom vršio prevoz roba u oba smjera. Klima u Šamcu je umjereno-kontinentalna i s obzirom na nisku nadmorsku visinu od 90 do 110 metara vrlo pogodna za život, poljoprivrednu, posebno ratarsku proizvodnju. Središte današnje Općine Šamac se u austrijskim vojnim izvorima, kao naselje po imenu Lukačev Šanac, spominje prvi put 1725. godine. Život ljudskih zajednica je uz velike rijeke, tako i na prostoru Šamca bio aktivan od davnina, kroz razne epohe. Močvarni predjeli današnjeg Šamca isušeni su nasipanjem i poravnavanjem dotadašnjih zemljišnih depresija, te je stvoreno potpuno novo, planirano i inženjerski osmišljeno urbano naselje. Svoj puni i istinski razvoj, nakon poslijeratne obnove, Bosanski Šamac je doživio u okviru socijalističke Jugoslavije 1945.-1992. otvaranjem brojnih proizvodnih pogona, razvijala se poljoprivreda, komunalne djelatnosti, obrazovanje, kultura i sport. Najveći poticaj razvoju bila je izgradnja željezničke pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine. Danas je u gradu na rijeci Savi izgrađen veliki robno-transportni centar "Luka" s pristaništem, otvoreno je mnogo manjih proizvodnih pogona, kao i firmi iz obrtničke oblasti, trgovine, usluga i zanatstva.