LJUBUŠKI

Ljubuški je tipični hercegovački, primediteranski grad, smješten na obodima svojih brojnih plodnih polja, uz rijeku Trebižat, koja kod mjesta Studenci tvori prelijepi slap Kravica; veoma dobro prometno povezan sa svojim užim i širim okruženjem. Trebižat je, zbog poniranja i izviranja duž svog toka, nazvan sa devet svojih različitih imena; na području općine Ljubuški natapa brojna polja: Ljubuško polje, Vitinsko polje, Veljačko polje, Rastok i Beriš. Zbog vodnih potencijala, ovaj kraj se u Hercegovini smatra krajem najbogatijim vodom, te uz svoje kraške predjele obiluje i prostranim pašnjacima i šumama listopadnog karaktera. Na prostoru općine Ljubuški, arheološka istraživanja su ukazala na materijalne ostatke koji svjedoče ilirsko doba, u plemenu Daorsi, a kasnije u plemenima Ardijejaca i Delmata. Ilirska plemena su vodila decenijske, pa i stogodišnje ratove sa Rimljanima i na prostorima Hercegovine, najintenzivnije između 2. stoljeća p.n.e. i samog početka nove ere kada su Rimljani ugušili snažni ilirski ustanak, poznat kao Batonov ilirski ustanak... Tokom antičkog vremena Ljubuški je bio u sastavu Naronitanskog konventa kojem je glavni grad bio Narona, današnje naselje Vid u blizini grada Metkovića. Materijalno svjedočenje vremena prije srednjeg vijeka, pored drugih arheoloških nalaza, svakako je Ljubuška ploča, kameni spomenik sa cvijetnim ukrasima, između 7. i 10. stoljeća, a najčuveniji spomenik kulture iz ljubuškog kraja je Humačka ploča s natpisom na bosančici u kojem se spominje Crkva sv. Mihovila u Ljubuškom. Tokom srednjeg vijeka u Ljubuškom se najčešće spominje ime bosanskog srednjovjekovnog velikaša i osnivača Hercegovine, hercega Stjepana Kosače, a uz njega se vežu i imena drugih bosanskih velikaša: Radivojevića, Jurjevića i Vlatkovića. Veliki je broj sljedbenika Crkve bosanske na ovim prostorima na kojima su pronađeni brojni stećci, njih oko 600 - najpoznatiji lokaliteti stećaka su u Studencima, Zvirovićima i Bijači. Pod osmansku vlast Ljubuški je pao u aprilu 1472. godine; osvojio ga je hercegovački krajišnik Hamza-beg nakon što je u septembru 1471. osvojio grad Počitelj. Austrougari su u Ljubuški ušli 2. augusta 1878. godine i odmah po okupaciji su prišli reformama uprave i školstva... Veliki broj Ljubušaka je u okviru socijalističke Jugoslavije, i pored obnove nakon I i II Svjetskog rata, posao tražio u zapadnoj Evropi, u Njemačkoj, Austriji, skandinavskim zemljama. Ljubuški je izuzetno bogat prirodnim ljepotama, vodnim resursima, privlačan za izletnički, sportski, ribolovni i rekreacijski turizam. Rijeka Trebižat je kao prirodni fenomen i prirodna rijetkost, zajedno sa slapom Kravica, pod zaštitom države.