HADŽIĆI

Hadžići su smješteni na jugozapadnom izlazu iz Sarajevskog polja i gradsko su središte istoimene općine koja zauzima površinu od 273 km², okruženi obroncima planina Bjelašnice, Igmana i Ormanja. Okolina Hadžića jako je bogata biljnim i životinjskim svijetom. Grad ima veoma povoljan komunikacijski položaj, a nalazi se i na željezničkoj pruzi koja povezuje Jadransko more sa rijekom Savom. Istražena prahistorijska neolitska, butmirska naselja govore da se život ljudskih zajednica u okruženju današnjeg Sarajeva odvijao između 4500.-2500. godine prije nove ere. Takođe su na ovim prostorima istražene i ilirske gradine i život starih Ilira, posebno između 3. i 1. stoljeća stare ere, kao i u 1. stoljeću nove ere. Antičko doba na ovim prostorima ostavilo je tragove, naročito na užem prostoru današnje Ilidže kao rimskog legionarskog lječilišta... Od srednjovjekovnih utvrda na prostoru današnje općine Hadžići, najpoznatija je utvrda Gradac koja se spominje još 1355. godine u povelji bana bosanskog Tvrtka I Kotromanića kojom Dubrovčanima daje carinske koncesije, a zauzvrat dobiva povoljniji obligacioni odnos sa Dubrovačkom republikom na prostoru tadašnje Fojnice. Kasnije, godinu dana po krunisanju za kralja u Milama kod Visokog, kralj Tvrtko I Kotromanić 1378. godine Dubrovčanima izdaje još jednu povelju trgovinskog karaktera. Hadžići su se urbano počeli graditi polovinom 17. stoljeća. Okolina grada bogata je kulturno-historijskim spomenicima, među kojima su: srednjovjekovni grad Gradac uz koji su istražena 4 lokaliteta stećaka, "Ratna džamija" na planini Igman, Ratni put Lokve-Igman koji je pored sarajevskog tunela ispod aerodromske piste bio jedini izlaz i ulaz u Sarajevo pod opsadom, koja je trajala punih 1440 dana, zatim planine Igman, Bjelašnica, Ormanj i Ivan planina sa velikim brojem zanimljivih planinarskih destinacija.