GRADIŠKA

Gradiška je tipičan ravničarski grad, smještena na obali rijeke Save u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nadmorska visina u centru grada je 99 metara, a ubraja se u prostorno veće općine u BiH sa površinom od 762 km². Istraženo je da je na ovom prostoru postojalo rimsko naselje pod imenom "Municipium Servitium", odnosno Serviti, kao značajna raskrsnica puteva i riječno pristanište. Gradiška se prvi put spominje 1295. godine pod nazivom Gradiški Brod. U austrijskim spisima iz 1332. Gradiška se spominje pod imenom Slobodna Varoš, kao riječno pristanište i mjesto od velikog značaja na raskrsnici puteva. Nakon pada Gradiške pod osmansku upravu 1537. godine, Gradiška je u latinskim spisima nazivana "Gradisca Turcium", Turska Gradiška, a kasnije dobiva naziv Berbir, po osmanskoj vojnoj tvrđavi koja se tako zvala. Četiri godine po okupaciji BiH, austrougarska vlast, naspram Stare i Nove Gradiške na lijevoj obali Save, Gradišci na desnoj obali daje službeni naziv Bosanska Gradiška. U vrijeme austrougarske uprave, u Bosanskoj Gradišci bili su uspostavljeni: sreski ured, sreski sud, carina i financijska straža, pošta i telegraf, žandarmerijska stanica, stanica Dunavskog parobrodarskog društva, opća osnovna škola, te vjerske škole - mekteb, pravoslavna i katolička. Između 1965. i 1992. Bosanska Gradiška proživjela je najuspješniji period svoga trajanja kroz stoljeća, privredno je bila najrazvijenija, sa uspješnim rezultatima i dostignućima u obrazovanju, kulturi, sportu i dr. Do 2015. godine, Gradiška je u odnosu na 1992. godinu postigla 40% predratnog nivoa svog privrednog razvoja.