BANOVIĆI

Banovići su smješteni u podnožju Konjuh planine, na slivnim područjima rijeka Krivaje, Spreče, Litve i Turije. Središte grada je na prosječnoj nadmorskoj visini od 355 metara; općina zauzima prostor od 185 km². Klima u Banovićima je umjereno-kontinentalna. Grad je udaljen 36 km od Tuzle, a od Sarajeva 110 km. Od Banovića vodi željeznička pruga u pravcu Brčkog, a samim tim je uvezana u željezničku mrežu BiH. Najstarije poznato naselje na teritoriji općine Banovići je "Gradina" u selu Tulovići koje datira iz starijeg željeznog doba; iz Rimskog perioda je nađeno nekoliko novčića u Litvi i Banović selu, a iz srednjeg vijeka ova oblast u kojoj su i Banovići je nosila naziv Soli, prema izvorima i naslagama soli u ovom području. U 13. vijeku Mađari izdvajaju oblast Usore i Soli u posebnu banovinu pod neposrednom upravom mađarskih kraljeva. Iz tog doba vjerovatno potiče predak Božićka Banovića koji je nosio titulu bana za ovo područje. Grad se ranije zvao Litva, po rijeci Litvi, a za kasniji naziv grada se prema nekim istraživačima smatra da je nastao po imenu urezanom u kameni stećak, srednjovjekovni nadgrobni spomenik pronađen u Banović-Selu, smještenom iznad grada Banovići, i spomenik je ovom Božićku Banoviću. Na stećku je pismom bosančicom urezan tekst: "Ase leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše Hlapac i Obodin i Branko sa braćom". Dobar dio žitelja općine Banovići kao i nekih drugih naselja tuzlanske okoline vjerovatno su potomci srednjovjekovnog bosanskog stanovništva koje je u Osmanskom periodu primilo Islam. Okupacijom BiH od strane Austro-Ugarske počelo se i sa eksploatacijom rudnog blaga i šumskog bogatstva u ovom području. Nakon uništavanja i onesposobljavanja rudničkih postrojenja u Drugom svjetskom ratu u cilju onemogućavanja eksploatacije za potrebe neprijatelja, ovaj kraj počinje ponovo da napreduje za vrijeme stare Jugoslavije. Okosnica banovićke privrede je zasnovana na eksploataciji kvalitetnog banovićkog uglja. Ideja o izgradnji željezničke pruge koja bi spajala bogata nalazišta uglja banovićkog bazena sa glavnim saobraćajnicama, a preko njih i sa udaljenim potrošačkim centrima, postojala je još prije Drugog svjetskog rata. Po završetku rata još u periodu obnove zemlje od ratnih razaranja, prije početka planske izgradnje socijalističke privrede, ovo je bio jedan od prvih velikih investicionih poduhvata. Za budući petogodišnji plan u slobodnoj Jugoslaviji bilo je prijeko potrebno osigurati solidnu sirovinsku bazu. Bogate naslage banovićkog uglja, za naše prilike relativno visokokaloričnog, sa vrlo pogodnim uslovima eksploatacije, podstakle su najviše rukovodeće organe privrede, da još početkom 1946. godine odluče da se tokom te godine pristupi izgradnji ove pruge. Bilo je predviđeno i isplanirano da pruga bude završena za 7 mjeseci, a zadatak je završen u rekordno kratkom vremenu. Sredinom marta 1946. godine, građevinsko odjeljenje tadašnjeg ministarstva saobraćaja dobilo je nalog da pristupi izvođenju pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mjesec dana. Na dan 1. aprila počele su pripreme i taj datum je Dan početka omladinskih radnih akcija. 1. maja, prve omladinske brigade otvorile su radove na pruzi Brčko-Banovići, dugoj 92 km. U toku izgradnje pruge iskopano je 1.361.680 metara kubnih zemlje i 134.460 metara kubnih kamena. Izgrađena su dva tunela u dužini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455 m. Prirodni reljef Banovića je s jedne strane narušen dugogodišnjim eksploatacijama uglja, a s druge strane u općini Banovići je netaknuta priroda Zaštićenog pejzaža "Konjuh" kao i istoimene planine. Čistoća zraka, prelijepe vodene kaskade, prirodna i vještačka jezera, bogatstvo flore i faune, pogodnosti za ribolov samo su neki od razloga zašto su izletišta oko Banovića uvijek rado posjećena. Hotel "Zlaća", smješten u predivnom prirodnom okruženju pogodan je za rekreacijski i sportski turizam i nudi izuzetne uslove za visinske pripreme sportista, kao i organizaciju seminara i manifestacija. Na prostoru planine Konjuh ugnijezdilo se i najljepše izletište - Zobik, udaljen od Banovića 17 km, sa planinskim domom "Varda". Pješačke staze su omiljene za planinarenje i put su do srca planine Konjuh. Kulturni život vezan je za Radnički dom u Banovićima, koji spada među najbolje uređene u BiH.